Svake godine u vremenu došašća Udruga slijepih Međimurske županije održava adventski susret svojih članova i svećenika. Bilo je to tako i ove srijede, 4. prosinca 2024. godine, kada je 20-ak članova Udruge posjetio povjerenik Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, vlč. Leonardo Šardi, a središnju je temu održao vlč. Lovro Biškup, župnik u Remetincu. Na početku sve je okupljene pozdravila Marija Ciglar, predsjednica Udruge, iskazavši veliku radost zbog još jednog susreta sa svećenicima.
Na samom uvodu vlč. Lovro Biškup ukratko se predstavio rekavši kako je iznimno sretan zbog mogućnosti da dođe i potom smo u adventskom raspoloženju i uz pjesmu „Padaj s neba, roso sveta“ razmatrali o vremenu pripreme za Božić. U došašću nastojimo preispitati sebe i koliko smo se spremni promijeniti da budemo bolji ljudi. Zato valja razmišljati o Bogu koji se utjelovio. Riječ je tijelom postala, Bog je postao čovjekom, a ta Božja blizina najbolje se vidi u svetoj misi koja je najiskrenija zahvala Gospodinu. Što ćemo Bogu reći kada nas bude pozvao? Ne treba govoriti ništa osobno iz života, dovoljno je reći nešto iz dijelova mise koji se pjevaju: „Gospodine, smiluj se“, „Slava Bogu na visini“, „Svet“ ili „Jaganjče Božji“. U svom razmatranju vlč. Biškup protumačio je posljednja dva pjevanja. „Svet“ se izgovara tri puta jer tako se prikazuje Božje savršenstvo. Gospodin je Bog „sabaot“ (nad vojskama) i nebo i zemlja s veseljem slave Gospodina koji je bio, koji jest i koji dolazi. Njega molimo za pomoć i da zauvijek bude blagoslovljen. „Jaganjče Božji“ molitva je koja se moli prije svete pričesti, kada smo mi, kao zajednica, pozvani na gozbu Jaganjčevu. Sve ima poveznicu sa Židovima koji su kao zahvalu Bogu prinosili janje bez mane, dok mi vjerujemo da je naš Spasitelj Isus Krist onaj koji će nas izbaviti od grijeha i oduzeti nam ih kad smo skrušeni u molitvi. Možda Kristove prisutnosti nismo dostojni, ali kao vjernici znamo da ćemo na euharistijskoj gozbi duhovno ozdraviti. U tom je smislu važno nakon svete pričesti zastati u tišini i na taj način Bogu pokazati svoju zahvalnost na primljenim darovima i dobročinstvima. Svi s radošću budno čekamo Isusovo rođenje i proslavu našeg najljepšeg blagdana Božića, a to je pokazala i okupljena zajednica.
Nakon razmatranja svi su zainteresirani mogli ponešto pitati i komentirati, a susret je završen domjenkom i lijepim željama da ostatak došašća i Božić proslavimo u radosti i miru koji nam jedino Bog može dati.