Nasilje u bilo kojem obliku nagriza zajednicu te na taj način prijeti i onima koji nisu žrtve. Zato se tiče svih nas. Prije 20 godina u Republici Hrvatskoj proglašen je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na žrtve 22. rujna 1999., kada su, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu ubijene sutkinja Ljiljana Hvalec, stranka u postupku Gordana Oraškić i njena odvjetnica Hajra Prohić. Ubio ih je suprug stranke te teško ozlijedio sudsku službenicu Stanku Cvetković.
Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja protiv žena iz 1993. godine, definira nasilje nad ženama kao bilo koji čin nasilja koje se temelji na rodu i spolu, a koji za posljedicu ima ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili će ženi prouzročiti patnju, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode u javnom ili privatnom životu.
Nasilje nad ženama je prepreka prema postizanju ravnopravnosti, razvitka i mira. Nasilje nad ženama istovremeno i krši i poništava mogućnost žena da uživaju svoje temeljne slobode i ljudska prava.
Za nasilje nema opravdanja, nasilje ostavlja dugoročne posljedice i obično se manifestira novim nasiljem, stvarajući time začarani krug. Nasilje nad ženama strašnije je time što nisu žene jedine žrtve zlostavljanja, već ono ostavlja ozbiljne, dugotrajne posljedice na djecu. Poistovjećivanje s majkom ili ocem određuje ponašanje djeteta u odnosu s vršnjacima i s drugim ljudima u kasnijem životu, a koje može izazvati zlostavljačko ponašanje.
Politika, struka i civilno društvo ujedinjeni su u borbi protiv nasilja, a novost u našoj zemlji su izmjene Kaznenog zakona u koji je uveden femicid, te za to kazneno djelo zaprijećena minimalna kazna od deset godina zatvora.
Nedavno su objavljeni rezultati viktimološkog istraživanja Eurostata, u kojem je sudjelovalo 16 zemalja Europe, a podatke za istraživanje prikupljao je i hrvatski Državni zavod za statistiku. Istraživanje je pokazalo da je u Republici Hrvatskoj 27% ispitanih žena izjavilo je da je bilo žrtva psihološkog nasilja sadašnjeg ili bivšeg partnera, a 8% njih žrtve tjelesnog nasilja koje je počinio sadašnji ili bivši partner, uključujući i prijetnje. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina najviše je žena koje su doživjele partnersko nasilje, njih 37%, a u skupini ispitanih žena u dobi od 65 do 74 godine 24% ih je izjavilo da su doživjele nasilje. Seksualno nasilje u obitelji, prema ovom istraživanju, doživjelo je 6% ispitanica.
Na našem području djeluje Dom za žrtve obiteljskog nasilja - Sigurna kuća – kojeg je osnovala Međimurska županija i gdje se odraslim osobama i djeci osigurava smještaj, psihološko savjetovanje i emocionalna podrška, te zdravstvena i pravna pomoć. Tijekom 14 godina djelovanja, u Sigurnoj kući podršku je primilo više od 400 osoba, uglavnom majki i djece.
U nizu projekata koje provodi, Međimurska županija veliku pozornost polaže i onima koji štite i osnažuju obitelji u depriviranim sredinama te i na taj način direktno utječe na smanjenje broja slučajeva nasilja nad ženama.
Temeljna poruka obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama je važnost prepoznavanja i prijavljivanja nasilja kao krajnje neprihvatljivog oblika društvenog ponašanja kojim se krše temeljna ljudska prava i slobode, ali i razumijevanje nasilja kao najčešćeg oblika diskriminacije žena.