Zajednica braniteljskih udruga Međimurske županije u suradnji s Općinom Nedelišće je organizirala zajedničko obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, poznat i kao Dan crne vrpce.

Obilježavanje je započelo sa Svetim misom za žrtve totalitarnih režima u župnoj crkvi Pohođenja blažene djevice Marije u Macincu koju je služio vlč. Filip Jakupec.

Potom je održana komemoracija kod grobišta “Sep”, koje je grobnica žrtava poraća 2. svjetskog rata, kod Gornjeg Hrašćana (Općina Nedelišće) i ujedno najveće grobište poslijeratnih pronađenih žrtava u Međimurskoj županiji. 

Obilježavanju su nazočili Manula Šmit Vuk - izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, Dražen Srpak - gradonačelnik Grada Mursko Središće, Zvonimir Taradi – načelnik Općine Belica, Zlatko Marcijuš - zamjenik načelnika Općine Nedelišće. Nazočili su i predstavnici Ogranka Matice Hrvatske u Čakovcu, Međimurske županije i PU Međimurske, te Marijan Ramušćak – predstavnik „Družbe Braće hrvatskoga zmaja“ – zmajski stol Čakovec prvi župan Međimurske županije. 

Obilježavanju su nazočili i predstavnici braniteljskih udruga: Zrinske garde Čakovec, Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, Udruge veterana 54.spb, Udruge „HOS BELICA“, Udruge veterana 34. inžb, Društva VETERAN, UDVDR PMŽ – ogranak Nedelišće i USJP "RODA". 

Zajednički vijenac položili su gradonačelnik Grada Mursko Središće, izaslanica Ministra hrvatskih branitelja, zamjenik načelnika Općine Nedelišće i tajnik ZBUMŽ. Potom su svijeće zapalili predstavnici nazočnik institucija i udruga. 

Nazočnima se obratio Željko Tomašić, predsjednik Zajednice braniteljskih udruga Međimurske županije:

„Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, poznat i kao Dan crne vrpce, obilježava se 23. kolovoza kao spomendan u Republici Hrvatskoj i europski je dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću. 

Spomendan je uveden odlukom Hrvatskoga sabora, a slijedom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. godine. Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.

Međimurka županija se do sada nije suočila s prošlošću i dok se to ne dogodi širiti će se nesnošljivost i netolerantnost. 

Iako je Međimurje puno spomenika NOB-i, činjenica je da u Međimurju nije bilo partizana, bar ne organiziranog djelovanja, a niti učešća u borbenim djelovanjima, pa stoga nijedan partizan nije poginuo u Međimurju. Također ustaše nisu djelovale u Međimurju, jer je Mađarska okupirala Međimurje i ono nije bilo u sastavi NDH.  U Međimurju se obilježava Holokaust kao da su Međimurci vršili genocid nad Židovima, a ne spominje se da holokaust u Međimurju nisu provodili Međimurci, pa čak ni NDH, nego Mađari. 

Javnosti nisu poznate činjenica o žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma u Međimurju. I Međimurci se posipaju pepelom zbog rasnih zakona NDH, a nisu bili u sastavu NDH, a ima puno slučajeva, pa čak još živih svjedoka koji potvrđuju da su Međimurci štiti Židove i Rome, skrivajući ih po sjenicima i tavanima i po nekoliko godina. 

Dokazana je činjenica da je Titova Jugoslavija bila totalitarni režim, govorim o poraću, ne o antifašističkoj borbi u 2. svjetskom ratu. Taj režim je samo od svibnja 1945. pa negdje do kraja 1948. lišio života oko 1.000 Međimurki i Međimuraca, bez suđenja i presuda, a likvidacije su nastavljene i kasnije iako manjeg intenziteta. 

Te nevine žrtve zaslužuju i traže da ih ne zaboravimo, kako se takvo zlo nikada ne bi ponovilo, a događaji iz Domovinskog rata, nam pokazuju i dokazuju da neman totalitarizma nije nestala, kada čovjek preuzima uloga Boga i odlučuje o životu i smrti. 

Hrvatski branitelji su u Domovinskom ratu spriječili nove žrtve totalitarnih režima, spriječili su da nam se ponovo dogodi genocid Hrvata, nažalost tu činjenicu nisu prepoznale niti većina braniteljskih udruga, a niti neki suvremeni hrvatski političari, što pokazuje nazočnost današnjem obilježavanju Dana crne vrpce. Mnogi nas koji čuvamo sjećanje na genocid Hrvata smatraju Ustašama, što govori o iskrivljenoj hrvatskoj povijesti. 

Ne smijemo ignorirati povijesnu istinu, koju nikada ne smijemo zaboraviti, da narod koji ne poznaje svoju povijest nema budućnosti !

Neka sjećanja i Hrvatska vječno žive! „