Najsjevernija hrvatska "granična" rijeka, rijeka Mura, izvire na 1898 metara nadomorske visine, pod golemom stijenom, u Nacionalnom parku  Hohe Tauern u Austriji. No, iako je blago nekoliko zemalja koje dijeli i spaja, nigdje Mura nije toliko opjevana kao u Međimurju. Njezina ljepota, ali i hirovitost teku i stihovima međimurske popevke.

U svom protoku kroz Međimurje do ušća u Dravu, rijeka Mura tvori brojne meandre, rukavce i bare, a time i ekosustava koje treba očuvati.

S obzirom na činjenicu da je Mura jedna od posljednjih značajno očuvanih europskih nizinskih rijeka gdje je dugotrajna interakcija čovjeka i prirode proizvela osebujne ekološke, biološke, kulturne i estetske vrijednosti, Skupština Međimurske županije je još 18. travnja 2001. godine proglasila zaštićeni krajobraz Mure s pripadajućim širim područjem. Taj se datum obilježava i kao Međimurski dan rijeke Mure.

Značajni krajobraz rijeke Mure danas je dio Regionalnog parka Mura-Drava,  Ekološke mreže Natura 2000,  te Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav. Značajnim krajobrazom rijeke Mure upravlja Međimurska priroda, javna ustanova  za zaštitu prirode.

Međimurska županija sa svojom Turističkom zajednicom o  Muru predstavlja gostima kao iznimno prirodno blago, ali i kroz njezin stoljetni utjecaj na život ljudi. Uz niz interpretacijskih centara uz Muru, prošle godine otvorena je i poučna staza nazvane Čovjek i rijeka, kojom šetači putuju u prošlost ljudi koji su živjeli uz međimurski dio obale Mure. Staza se proteže od Centra za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu do obale Mure, a na tom putu posjetitelje dočekuje deset poučnih postaja koje svjedoče o odnosu čovjeka i rijeke tijekom stoljeća.