Godine predanosti, ljubavi, stručnog rada i potpore djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima obilježene su svečanom proslavom 30. obljetnice djelovanja Dnevnog boravka djece s poteškoćama u razvoju „Dr. Antun Bogdan“ Caritasa Varaždinske biskupije. Obljetnica je proslavljena u Čakovcu, uz misno slavlje u crkvi sv. Nikole biskupa i prigodnu svečanost u dvorani Srednje škole Čakovec.
Misno slavlje predvodio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, predsjednik Hrvatskog Caritasa, nakon čega je obilježavanje jubileja nastavljeno prigodnim programom. Na svečanosti su se okupili korisnici Dnevnog boravka, njihovi roditelji i članovi obitelji, djelatnici, suradnici i volonteri, predstavnici crkvenih i lokalnih vlasti, brojni donatori, sponzori i dobročinitelji te svi oni koji su tijekom protekla tri desetljeća na različite načine pridonosili radu ove ustanove.
Dnevni boravak „Dr. Antun Bogdan“ svoju je priču započeo prije 30 godina, u kući koju je Caritasu darovao čakovečki svećenik i doktor teologije Antun Bogdan. Na temeljima djelotvorne ljubavi u srcu Međimurja tada je nastala mala Caritasova obitelj čija je temeljna misija bila pružiti pomoć djeci s najtežim oblicima invaliditeta, ali i njihovim roditeljima, kroz organizirani poludnevni smještaj.
Osnivač ustanove bio je Caritas Zagrebačke nadbiskupije pod ravnateljstvom Jelene Brajše. U prvim godinama ustanovu je kao volonterka vodila pedijatrica dr. med. Verica Jačmenica-Jazbec, dok je od 2000. godine pa sve do odlaska u mirovinu njezino vodstvo preuzela Katarina Hoblaj, koja je u ustanovi radila od samih početaka kao medicinska sestra.
Danas Dnevni boravak vodi ravnateljica Kristina Novaković, koja je na početku svečanosti zahvalila svima koji su tijekom proteklih desetljeća svojim znanjem, vremenom, ljubavlju, materijalnom i duhovnom potporom sudjelovali u razvoju ustanove.
Istaknula je kako se 30 godina rada ne može mjeriti samo brojem korisnika, zaposlenika, programa i projekata, nego prije svega ljudskim pričama – pričama djece koja su u Dnevnom boravku pronašla svoj drugi dom, roditelja koji su osjetili da nisu sami te djelatnika koji su uz generacije djece dijelili svakodnevne izazove i slavili svaki njihov uspjeh.„Ono što se nekome može učiniti malim, nama je često ogromno – jedan osmijeh, pogled, pokret, nova riječ ili trenutak u kojem korisnik pokaže: ‘Ja mogu.’ To su naši veliki dani i ono zbog čega s ponosom gledamo na proteklih 30 godina“, poručila je Novaković.
Posebnu zahvalnost uputila je roditeljima na povjerenju, djelatnicima koji su svoj posao pretvarali u poziv, volonterima na darovanom vremenu te brojnim donatorima i dobročiniteljima koji su pomogli da se ideje i potrebe korisnika pretvore u stvarnost. Zahvalila je i Međimurskoj županiji, Gradu Čakovcu, Varaždinskoj biskupiji i Caritasu Varaždinske biskupije na kontinuiranoj potpori. „Trideset godina nije kraj, nego novo poglavlje. Želimo nastaviti graditi, stvarati i razvijati nove programe, stvarati još bolje uvjete za naše korisnike i biti još snažnija podrška njihovim obiteljima. Želimo graditi zajednicu u kojoj se neće gledati ono što osoba ne može, nego ono što može i želi“, naglasila je ravnateljica.
Koliko Dnevni boravak znači obiteljima korisnika, najbolje je posvjedočila Nevenka Sabol. Govoreći o iskustvu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju i invaliditetom, istaknula je kako takav život sa sobom nosi posebnu vrstu ljubavi, ali i brojne izazove te stalnu borbu s preprekama.
Za roditelje je, kako je rekla, najvažnije pronaći mjesto na kojem će njihova djeca biti prihvaćena upravo onakva kakva jesu – sigurna, voljena i ravnopravna. „Za naše obitelji ovaj boravak već punih 30 godina nije samo ustanova, on je naš drugi dom i naš najveći oslonac. Kada naša djeca provode vrijeme u boravku, mi roditelji imamo neprocjenjiv mir jer znamo da su u rukama divnih ljudi kojima beskrajno vjerujemo“, poručila je Sabol.
Zahvalila je djelatnicima na strpljenju, trudu i ljudskosti, naglasivši kako u Dnevnom boravku ne gledaju dijagnoze, nego potencijal, snagu i osobnost svakog djeteta. Posebno je istaknula prilagođeni školski program, svakodnevne vježbe, duhovnu podršku, svete mise, kreativne aktivnosti, izlete i zajedničke sadržaje koji djeci donose radost, nova iskustva i uspomene. U ime roditelja zahvalila je svima koji zajedno s njima grade svijet u kojem različitost nije prepreka, nego bogatstvo.
Na važnost ustanove za Čakovec i cijelu lokalnu zajednicu ukazala je gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini. Istaknula je kako Dnevni boravak već tri desetljeća živi zajedno sa svojim gradom i zajednicom te da je upravo podrška lokalne sredine ključna u stvaranju društva u kojem svatko ima priliku sudjelovati, biti prihvaćen i osjećati se ravnopravnim. „Grad Čakovec počašćen je ustanovom kao što je ova naša i vaša. Imati nešto takvo u srcu grada i znati pokazati ono najvrjednije u čovjeku velika je vrijednost“, rekla je Cividini, zahvalivši svima koji svojim radom i doprinosom sudjeluju u razvoju ustanove.
Naglasila je kako je 30. obljetnica prilika da se prisjeti svega što je tijekom godina ostvareno, ali i da se s nadom i vjerom gleda prema budućnosti.
Župan Međimurske županije Matija Posavec istaknuo je kako Međimurska županija godinama prepoznaje važnost podrške osobama s teškoćama u razvoju, njihovim obiteljima i stvaranju uključivog društva. „Karitativni rad nije samo pomaganje drugima. On je izraz naše ljudskosti, ogledalo naše duše i slika zajednice u kojoj živimo, koju gradimo i koju ćemo uvijek izgrađivati“, poručio je Posavec.
Podsjetio je da su Varaždinska biskupija i Zagrebačka nadbiskupija još 1996. godine prepoznale potrebu za osnivanjem ovakve ustanove. Kontinuirani rad tijekom proteklih 30 godina, dodao je, pokazao je koliko su humanost, solidarnost i temeljne ljudske vrijednosti važne za razvoj zajednice. „Zajednica je onoliko jaka koliko je jaka njezina najslabija karika. Upravo nas Dnevni boravak ‘Dr. Antun Bogdan’ podsjeća na vrijednost tog rada, ali prije svega na dobrotu koju šaljemo – ne samo korisnicima, nego i cijeloj zajednici. Tu smo, niste sami. I onda kada je teško, imate našu podršku“, istaknuo je Posavec.
Varaždinski biskup mons. Bože Radoš, ujedno predsjednik Hrvatskog Caritasa, zahvalio je Bogu i svim ljudima koji su tijekom proteklih 30 godina bili spremni staviti svoje znanje, vrijeme i sposobnosti u službu onih kojima je pomoć potrebna.
Posebno je zahvalio djelatnicima Dnevnog boravka, naglasivši da njihov posao nije samo posao, već poslanje koje se temelji na ljubavi. „Vi ste pozvani i to činite. Ne činite samo ono što je dio vašega stručnoga i ljudskoga rada, nego prenosite nešto dublje – ljubav“, poručio je biskup Radoš.
Govoreći o roditeljima, naglasio je da njihova djeca nisu samo njihova, već da trebaju biti „naša djeca“, odnosno zajednička odgovornost cijele zajednice. Pozvao je sve da zajedno traže načine kako djeci s teškoćama omogućiti ravnopravno mjesto u društvu. U svojoj je poruci posebno istaknuo simboliku srca, kazavši kako su korisnici Dnevnog boravka srce grada i zajednice. Srce možda nije najveći niti najvidljiviji organ, ali bez njega nema zdravog tijela. Jednako tako, poručio je, bez brige za najranjivije nema zdrave i humane zajednice.
Svečanost je bila i prigoda za zahvalnice brojnim donatorima i sponzorima koji godinama podupiru rad Dnevnog boravka. Zahvalnice su uručili ravnatelj Biskupijskog Caritasa Elvis Gotal i ravnateljica Dnevnog boravka Kristina Novaković.
U prigodnom programu sudjelovali su članovi Zrinske garde Čakovec, KUD-a Belica, Ansambl Pučpuljike, Daniel Mario Novak na klaviru, učenice Katoličke osnovne škole Sv. Uršule iz Varaždina uz klavirsku pratnju Višeslava Jaklina, učenice Lucija Markić i Karla Prenelic te Martina Sabljak na violini, dok je program svečanosti vodio Branimir Gubić.
Tri desetljeća djelovanja Dnevnog boravka „Dr. Antun Bogdan“ tako su obilježena kao jubilej ustanove, ali prije svega kao jubilej ljudi – djece i mladih, njihovih obitelji, djelatnika, volontera, donatora i svih dobročinitelja koji su tijekom godina svojim djelovanjem pokazali da se snaga jedne zajednice najbolje vidi u načinu na koji se odnosi prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Priča koja je započela prije 30 godina u darovanoj kući danas je prerasla u snažnu zajednicu i mjesto nade za brojne obitelji. A poruka koja se iz Čakovca šalje i nakon ove obljetnice jednostavna je i snažna: čovjek treba biti u središtu, različitost treba biti prihvaćena, a ljubav – kada je djelotvorna – može mijenjati živote.
Foto-GČ/MN