U petak, 11. rujna 2026. u 19 sati, u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec otvara se izložba „Crni ciklus – iza vidljivoga“ dr. art. Dijane Nazor Čorda.
Izložba predstavlja tridesetak infracrvenih slika, među kojima će neke javnosti biti predstavljene prvi put. Radovi su nastajali od 2012. do 2026. godine, u različitim tehnikama i materijalima – od akrila i pozlate na platnu do vune i gipsa.
Izložba je posvećena profesoru emeritusu Vilku Žiljku, idejnom začetniku InfraredArta.
U središtu autoričina istraživanja nalazi se crna boja i pigmenti, odnosno njihova svojstva koje nadilaze ono što je oku neposredno vidljivo. Kroz „Crni ciklus“ Dijana Nazor Čorda istražuje kako se slika mijenja prelaskom iz vidljivog u infracrveni dio spektra te otvara prostor za nove načine percepcije slike. Na prvi pogled apstraktne i dijelom monokromne slike u infracrvenom spektru otkrivaju skrivene sadržaje – portrete, labirinte i sakralne motive – koji ostaju nevidljivi pri uobičajenom promatranju. Posjetitelji će te skrivene slojeve moći istražiti pomoću infracrvene kamere, čime se promatranje izložbe pretvara u svojevrsno otkrivanje onoga što se nalazi „iza vidljivoga“.
Dodatni dio izložbe čine animacije koje prate prijelaz iz vidljivog u blisko infracrveno područje spektra, od 400 do 1000 nanometara. Time izložba dodatno povezuje likovnu umjetnost, tehnologiju i istraživanje percepcije, pozivajući posjetitelja da se zapita koliko toga u slici zapravo možemo vidjeti – i što nam ostaje skriveno. Izložba „Crni ciklus – iza vidljivoga“ tako otvara pitanje granica ljudskog vida i mogućnosti umjetnosti da otkrije ono što se nalazi izvan neposrednog iskustva gledanja.
U tekstu kataloga kustosica izložbe Marta Horvat, povjesničarka umjetnosti je između ostalog navela: „Izvan dosega ljudskoga oka prostire se spektar svjetlosti koji postoji unatoč tome što ga naše oko ne percipira. Upravo na tom spoju znanosti i umjetnosti, između vidljivoga i skrivenoga nastaje infracrveno slikarstvo – suvremena umjetnička praksa koja proširuje granice tradicionalnoga štafelajnog slikarstva uvođenjem dvostruke slikovne informacije. Slike vidljive ljudskom oku i one koje se otkrivaju tek u bliskom infracrvenom spektru. Takav pristup ne mijenja samo način nastanka slike, već i način njezina promatranja jer umjetničko djelo postaje višeslojno iskustvo koje se otkriva postupno, uz pomoć tehnologije. (…) Površina slike, reducirana na dominantnu crnu i naglašena zlatnim, fluorescentnim, toplo-hladnim ili komplementarnim kolorističkim akcentima, djeluje kao mističan prostor tišine i kontemplacije, dok infracrvena snimka otkriva drugi, oku skriven sloj kompozicije – figurativne motive skrivene ispod apstraktne površine slike. Dubina crne ovdje predstavlja bezgranično polje mogućnosti u kojemu se skriva ono što tek treba biti otkriveno, dok zlatni elementi djeluju poput tragova svjetlosti i spoznaje koji upućuju na postojanje dublje, oku nevidljive stvarnosti. (…) Vidljivi i infracrveni sloj pritom nisu dva odvojena prikaza, nego nerazdvojni dijelovi iste slike – dvije razine percepcije sjedinjene u jedinstvenom umjetničkom djelu. Kao područje neprestanoga proširivanja granica opažanja, umjetnost prirodno otvara prostor za nove načine gledanja i razumijevanja stvarnosti, čemu pripada i infracrveno slikarstvo. Ono kroz mogućnosti suvremenih tehnologija omogućuje uvid u oku nevidljive spektre, potvrđujući da umjetnost ne istražuje samo ono što vidimo, nego i ono što tek možemo naučiti gledati.“
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija, Međimurske županije i Grada Čakovca.
Otvorena je do 31. listopada 2026. u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec.
Kontakt: marta.horvat@mmc.hr
Životopis autorice:
Dijana Nazor Čorda (Split, 1971.) doktorirala je na poslijediplomskom doktorskom umjetničkom studiju Slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2017. na temu „Slike u infracrvenom području: odlaganje vidljivoga“. Diplomirala je 1995. godine na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, program studija Likovna kultura, danas Umjetnička akademija, te stekla zvanje profesora likovne kulture-restauratora. Iste godine dobiva nagradu Fakulteta. Od 1995. izlagala je na 52 samostalne izložbe u Hrvatskoj, Belgiji, Australiji i Njemačkoj. Od 1993. sudjelovala je na preko 150 žiriranih skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. U sklopu programa međunarodne kulturne suradnje Hrvatskog društva likovnih umjetnosti stručno se usavršavala na dvomjesečnom rezidencijalnom boravku u Parizu, u atelijerima Cité Internationale des Arts 2006. i na jednomjesečnom rezidencijalnom programu u Leipzigu, Njemačka (u okviru projekta „De/konstrukcija slike“) 2025. godine. Autorica je i voditeljica Međunarodnog festivala umjetničkih zastavica od 2009. do 2019. i umjetnička direktorica Festivala umjetničkih zastavica Zagreb (FUZZ) 2020. i 2021. godine. Radovi joj se nalaze u fundusima više hrvatskih muzeja i privatnih zbirki. Dobitnica je više nagrada, priznanja i pohvala za umjetnički i likovno-pedagoški rad. Za doprinos u likovno-pedagoškom radu dodijeljene su joj dvije državne nagrade: Godišnja državna Nagrada „Ivan Filipović“ 2012. i Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića 2013. Članica je HDLU-a Zagreb, InSEA-e, Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva, HULULK-a, Grupe Infra i Matice hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.