Piše: Dominik Padarić

Župna crkva u Prelogu  ugostila je nesvakidašnji kulturni događaj – izvedbu oratorija Za Križen. Tradicionalni korizmeni napjevi otoka Hvara, zaštićeni kao nematerijalno dobro RH i uvršteni na UNESCO-ov popis nematerijalnog kulturnog dobra čovječanstva, odjeknuli su dravskom nizinom, donoseći sa sobom miris soli, kamena i petstogodišnju tradiciju pobožnosti koja definira identitet hvarskog čovjeka.

Arhaični zvučni krajolik: Između gregorijanskih korala i pučkog melosa

Koncert je bio fascinantno putovanje kroz specifičan glazbeni mikrokozmos. Ono što hvarske napjeve čini posebnima, a što je preloška publika imala priliku čuti u punini, jest njihova arhaična struktura. Rekao bih mikrotonalni pomaci koje su pjevači proizveli, izmiču klasičnoj zapadnoeuropskoj ljestvici, stvarajući onaj prepoznatljiv, reski i gusti zvuk koji izaziva trnce. Iako se oslanjaju na elemente gregorijanskog korala, napjevi su prožeti paralelnim kretanjima glasova, što stvara snažnu tenziju i dramatičnost prikladnu temi Muke. Svaki stih, bogato je ukrašen vokalizama koje podsjećaju na istočno mediteranske utjecaje, ali ostaju čvrsto ukorijenjene u kršćanskoj tradiciji Zapada.

Emotivni naboj i dinamika izvedbe

Interpretacija je bila iznimno snažna i dinamički raznolika. Od suptilnih, gotovo šaputanih dionica koje dočaravaju intimnu molitvu, do gromoglasnih tutti dijelova u kojima muški glasovi u punom volumenu ispunjavaju svaki kut preloške crkve, pjevači su demonstrirali nevjerojatnu kontrolu daha i međusobnu usklađenost.

Posebno je impresivna bila uloga dirigenta i su-odgovaratelja, čija je interakcija podsjećala na drevne antifonalne oblike. Ta "razmjena" glasa stvara osjećaj neprekinutog lanca molitve, onog istog koji hvarski mještani nose kroz noć Velikog četvrtka već pola stoljeća.

Susret sjevera i juga pod svodovima tradicije

Međimurska publika, i sama baštinik bogate i melodične popevke (koja je također uvrštena na popis UNESCA i samim time zaštićena), s dubokim je poštovanjem prihvatila ovaj "dašak hvarskog krša". Vidljiva je bila snažna empatija i povezanost; iako su međimurski napjevi često sjetni i lirski, žestina i arhaična sirovost hvarske pasije pronašla je put do srca slušatelja, ostavljajući ih ponosnima na bogatstvo hrvatskog kulturnog prostora.

Vjerujem da smo svi koji smo bili prisutni u crkvi slušajući ljepotu glazbe i ove  teške tematike -  ostali zapanjeni ljepotom harmonije, emocije i naposljetku, u svakom slučaju iako daleko od svog Hvara; pjevači su nas sve učinili ponosnima što, u prvom redu, imamo ovakvo blago napjeva i kulturne baštine ali i što svoje vrijeme, talent i poštovanje prema baštini, vjeri i kulturi, čuvaju od zaborava i prenose na generacije koje će nakon nas još, nadamo se, barem tih pola milenija njegovati hvarsku kulturnu baštinu.

Ovaj koncert nije bio samo demonstracija vokalne tehnike, već autentični ritualni čin. Činjenica da se ovi napjevi prenose usmenom predajom generacijama, čuvajući svoj izvorni oblik bez komercijalnih primjesa, čini ih živim spomenikom hrvatske kulture.

Hvarski su pjevači u Prelogu dokazali da autentična tradicija ne stari – ona samo dobiva na dubini, poput kamena koji more stoljećima ispire, ostavljajući samo ono najčvršće i najvrijednije.

Hvarski kamen i međimurska voda

Iako nas dijele stotine kilometara, krš i ravnica, more i Mura, ovaj je koncert pokazao da u korizmenom vremenu kuca isto srce.

I ne, nije na odmet napisati -  smatram da upravo spajanjem  hvarske arhaične polifonije s međimurskim senzibilitetom znači dotaknuti same vrhunce UNESCO-ve zaštite. Prelog je na trenutak postao središte hrvatskog duhovnog identiteta, gdje su se oštri hvarski intervali stopili s tišinom međimurske i hvarske pobožnosti.

Ponos, trnci i suza u oku – pokazali su da nam kulturna baština itekako živi; kroz ovakve marljive ljude i, u ovom slučaju, njihove glasove. Iznova smo se vratili na sam početak – identitet, jer bez vraćanja u temelj identiteta – nema budućnosti. Gospin plač; plač majke; plač djeteta; plač čovjeka koji se s tugom i težinom stapa u glazbi. Koji briše geografske granice i udaljenosti i povezuje sjever i jug Lijepe naše. Samo jednostavno, ponizno i ponosno voljeti svoje a poštivati tuđe!