Koncertna turneja pod nazivom "Homeland" - nazvan po njezinom osmom albumu, održan u Centru za kulturu u Čakovcu pred mnogobrojnim ljubiteljima sevdaha.

Autentičnost. Jedna riječ koja sasvim vjerodostojno i jednostavno opisuje Amiru. Autentičnost glasa i interpretacije, Amirina je snaga koju mnogi cijene i uživaju. Ispreplitanjem novih i starih sevdaha, čakovečka publika više je od dva sata upijala bezvremenske melodije u interpretaciji Amire i njezinog ansambla. Glazbene poslastice koje slušatelja vode u srž tradicije BiH, sevdah kojem se svakako sa pijetetom treba pristupiti; vidjelo se na umjetnici od samog početka koliko tog poštovanja prema svakoj izvedbi zapravo ima. 

 Malo je zaista reći kako je Amira vrhunski interpret koja u prvi plan stavlja tekst kao težište svega. Popratni instrumenti, vrhunskih glazbenika, uzastopno su bok uz bok parirali Amirinom glasu – te u savršenoj harmoniji glazbala, glasa i teksta, slušatelju priuštili pravi mali svijet sevdaha. Na samom repertoaru ili-ti-ga spisku kako su se kroz koncert šalili, našle su se tradicijske i autorske kompozicije. Amira je koncert otvorila autorskim komadom „Kad bih bila“ – s njezinog novog, osmog albuma „Homeland“ za koji kaže da je „presjek svega što sam dosad radila, ali na novi način.“

Zaista, nove pjesme baš su zasjale emocijom. Žaljenja za bivšim, teškim ljubavima nije nedostajalo, a kroz prave stare gradske ljubavne sevdahe kao što su „Žute dunje“ i „Voljelo se dvoje mladih“ dirnula je do suza, osim publike - i samu sebe. Nit na kojoj njezin glas beskompromisno lebdi, slušatelja ne može zaobići i u suštini svega ga, ovisno o individualnom poistovjećenju, dirnuti u najdublje emocije jednog bića. Nije ostala ni dužna ispuniti glazbene želje čakovečke publike, pa je tom prigodom predivno zapjevala i „Sve smo mogli mi“, „Kiša pada“, dok je sve zaokružila obradom Baretovih „Teških boja“ te na samom kraju „Ako znaš bilo što“!

U nedavnom intervjuu za naš radio, a uoči čakovečkog koncerta, povukli smo i paralelu i melos, odnosno poveznicu u težini i značenju koju nose izvedbe sevdaha i međimurske popevke. Složili smo se da upravo takve kompozicije kojima je težište najviše na tekstu; stvarnom proživljavanju teških vremena, ljudskih odnosa i sl., jesu i ostati će bezvremenske jer upravo one, u svojim tekstovima i interpretima, nose samog umjetnika, a tada, na njegovim leđima identitet tog naroda od kuda ovakve pjesme i dolaze.

Sigurno je reći da sa nestrpljenjem čekamo novu glazbenu priču Amire Medunjanin – a do tada, njezinim pomalo oštrim, čistim glasom „Pjevat ćemo što nam srce zna!“

Piše: Dominik Padarić